Izuzetno zadovoljstvo nam je bilo slušati Vaše predavanje, te usvajati nova znanja, (kako nova znanja, tako i nove vještine) kako kroz teoriju, tako i kroz praktični dio.
Ovo predavanje ostavilo je veliki dojam na sve polaznike, te vjerujem da će svako od nas, onako, ponaosob primjeniti barem jedan djeličak toga, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.
Kako kontinuirano radimo na projektu «Njega i pomoć u kući» , a ujedno i na osobnom i profesionalnom razvoju, želimo da prisustvujemo i u buduće ovakvim predavanjima vrsnih govornika poput Vas.
Iskoristit ću ovu priliku da istaknem, ono što me se uvijek dojmi, a to je kada predavač uz svoje znanje i komunikacijske vještine dopre do uha slušatelja s tople ljudske perspektive. Upravo taj pristup je ono što ulijeva sigurnost i daje poticaj za nove izazove. Zaista smo oduševljeni Vašim predavanjem, jer ste nam pomakli granice našeg postojanja i rada. Sada jasno vidimo naše pogrešne poglede i uvjerenja. Bilo je poučno, zabavno, potvrdilo nam je da pola stvari radimo dobro, ali i da ima još puno prostora za napredak.
Želimo da Vam se zahvalimo na iznimnom trudu tokom ove trodnevne edukacije kojoj smo imali sreću i priliku sudjelovati.
Još nešto za kraj....
„Nije za uspomenu, jer uspomena je prošlost, nego za sjećanje, jer sjećanje je vječnost.“
Arnela Navrboc, odgovorna sestra
Crvenog križa općine Tešanj
Tuzla, 11.04.2025.
Dragi organizatori, hvala Vam na svim prenešenim znanjima, iskustvima, mišljenima i radionicama.
Osim teoretskog znanja, dobila sam puno praktičnih primjera, koje mogu odmah primjeniti u svom poslu.
Hvala na druženju, novim spoznajama i našem dragom predavaču Imetu Muratiju, na izvrsnoj edukaciji, toploj i srdačnoj atmosferi.
Želim da se zahvalim što sam dobila priliku da imam obuku iz Kinestetike, koja je veoma korisna kako na poslu tako i za mene lično.
U budućnosti bih htjela nadograditi svoje znanje i vještine na polju Kinestetike.
Kada sam spoznala vještine Kinestetike smatram da je neizostavni dio obuke za njegovatelje.
Jedno veliko hvala za sve!
Merlina Mujkić, njegovateljica
Crvenog križa/krsta grada Tuzle
Tuzla, 11.04.2025. god.
O kretanju iz retrospektive
Već tri dana razmišljam kako da da prenesem na druge radost spoznaje.
Tri dana učim. O tijelu. O kretanju. Učim da osvijestim mogućnosti sebe. I mogućnosti drugih.
Prvi put to učim na način koji nije preispitivanje zametenih ćoškova duše i nije vrtlog emocija koji te očisti kao proljetni pljusak.
Nekako mi je lakše. Put do sebe ne mora uvijek biti težak. A spoznah da od samog početka takav put može biti afirmativan. Možeš biti raspoložen dok koračaš prema sebi. Čulima možeš prepoznati radost ili tugu onog drugog. Možeš da umiriš bez riječi, možeš da pustiš ili zagrliš cijeli svijet. Jednom dušom, jednom rukom ili jednom nogom. Nije bitno sa koliko, bitno je da znaš da možeš.
Shvatila sam da je tijelo vrijedno života i onda kad nije u punoj snazi.
I kao što je svojevremno rekao Dalai Lama: „ Ova planeta ne treba više „uspješnih“ ljudi. Ova planeta očajnički treba više mirotvoraca, iscjelitelja, obnovitelja, pripovjedača i onih koji mogu da vole na bilo koji način“- i kao što se smjenjuju dan i noć, tijelo šeta dušu po putevima sudbinskih spoznaja koje smo dužni jedni drugima.
Eto, tako iz moje perspektive izgledaju tri dana na edukaciji iz Kinestetike. Još jedna prilika u nizu, koju ne prepoznaš odmah, ali znaš da nije slučajna.
Amra Pirić / 15.04.2016
Naše putovanje u Švicarsku
Na kalendaru gledamo dane novembra kako polako prolaze. Vrijeme je ovo koje nas vrati dvije godine unazad, u isti period godine kada smo prvi put došli u kontakt sa kinestetikom. Često smo se pitali šta je to, postoji li zaista nešto što ljudima u polju njegovateljstva može toliko pomoći. Dvije godine prođoše u početnim koracima, traženju mogućnosti i prvim, osnovnim treninzima koji su organizovani u BiH. A ona znatiželja sa početka postaje sve jača i jača, te nam daje priliku da posjetimo Švicarsku, upoznamo se korijenima kinestetike, sa načinom njenog organizovanja u ovoj zemlji, ali i cijeloj Evropi.
Putovanje je bilo veoma interestantna i ispunjeno novim saznanjima, te se kockice polako slažu jedna na drugu.
Najveći dojam na nas je ostavila posjeta jednom domu za stare i susret sa simpatičnom njegovateljicom sa naših prostora. Na veoma jednostavan način, prosto kao da pleše vrši pokretanje i transfer sa kolica na krevet pacijenata sa teškim oblikom demencije. Pokreće na izgled nepokretne, olakšava im svaki novi dan, daje im nadu I vraća snagu koja u njima I te kako postoji, ali je negdje zakopana ili zaboravljena.
Ovaj ples u nama budi veliku želju da učimo, napredujemo i znanje prenosimo na druge. Kada kažemo druge, mislimo na sve one koji se brinu o nekom ko je bolest, zarobljen u invalidskim kolicima, krevetu, ko je sam u jednoj sobi i misli da više snage nema. Kada kažemo druge, mislimo na sve njegovatelje, medicinske sestre, volontere, članove porodica, ali I na nas same. Mislimo na sve koji su se našli, pa barem na kratko, u situaciji, da od njih zavisi tuđi život, da od njih zavisi da li će se druga osoba pokrenuti, da li će ugledati svjetlo dana.
Vraćajući se kući pred nama stoji veliki izazov i bezbroj pitanja kako uvesti i proširiti ovakav pristup u Bosni i Hercegovini. Njegovim uvođenjem, promijenit će se mnogo toga, posebno na polju njege. Međutim, gledajući naše roditelje, gledajući našu djecu, na nama je bez obzira na teret, polako ali sigurno nastaviti sa ovom pričom.
Novembar, 13. 2015.
Jasmina Nakić i Sarafina Vilušić
Izvještaj poslije osnovnog kursa Kinaesthetics u njezi
04. – 07. novembar 2014. Tuzla
Ja kao fizioterapeut i defektolog, čiji je rad zasnovan na radu sa osobama sa tjelesnom invalidnošću i hroničnim bolestima, osjetim da bi kinestetika upotpunila moje dosadašnje znanje, posebno direktan kontakt sa osobama koje se nađu u stanju potrebe.
Prvi dan kinestetike sam došla do spoznaje da nikad nisam razmišljala kako se pokrećem, kako se drugi pokreću, kako se osećaju osobe sa mojim ili tuđim dodirima, tako da je ta spoznaja doprinijela promjeni mog razmišljanja. Od velikog značaja je što je trening iz kinestetike zasnovan na interaktivnom radu, kao i sva kinestetika, koji je ujedno i najbolji način sticanja novih znanja i vještina.
Tokom školovanja sam učila tehnike transfera osoba sa kreveta na stolicu i slično, ali ovo što sam naučila tokom četverodnevnog treninga, odnosno došla do spoznaje da je moguće na puno suptilniji način uraditi navedeno, gde se pacijent ne osjeća kao vreća krompira, a naša leđa ne trpe sav teret, je nešto neprocjenjivo.
Iako je kinestetika tek zagrebala moju maštu i stvorila kod mene veliko interesovanje za daljim uvidom šta je sve moguće, mislim da bi ova nauka u BiH mogla promjeniti živote mnogim ljudima. Počev od osoba u bolesničkim krevetima koji godinama nemaju priliku da osjete kako je sjedeti na stolici ili leći na pod, te barem na kratko biti kao i mi svi ostali, pa do osoba koje bi imale priliku da nauče ovako nešto. Tu mislim na učenike Srednje Medicinske škole, studente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, koji rade sa osobama sa posebnim potrebama, sav kadar koji radi sa navedenom populacijom, počev od vozača preko fizioterapeuta i defektologa koji rade sa istim, negovatelja/ica koji rade po domovima za stare, u kućnim uslovima njeguju stare, pa do svog drugog medicinskog i nemedicinskog kadra koje je u direktnom kontaktu sa korisnikom, kao i roditelji djece sa posebnim potrebama.
Imete, puno Vam hvala što ste nam otvorili vidike, potaknuli našu kreativnost, te nam omogućili da shvatimo da ono što smo mislili da je nemoguće ustvari moguće.
Jasmina Nakić
Poslije osnovnog kursa Kinaesthetics u njezi
04.07.2014. Tuzla
Dodirnut ću te
da bi osjetio tvoj dodir,
dodirnut ću te,
a ti mi znak daj
da se pokrenem.
Pokrenut ću sebe,
da bih lakše pokrenuo tebe,
uz tvoju pomoć
bez napora i brda moje snage
taj čudotvorni dodir je mehanizam,
moju unutrašnjost budi,
to je moje šesto čulo.
Jasmina Sejdinović